Blog

Kada casino ne plaća: lična odgovornost direktora nakon presude Suda EU Wunner (C-77/24)

Mnogi strani online casino postaju nedodirljivi za tužbe: putem stečaja, premještanja sjedišta ili zakonskih zapreka izvršenju poput malteškog zakona Bill 55. Time se postavlja pitanje ko onda odgovara za gubitke od kockanja. Sud pravde Evropske unije (EuGH) je o tome 15. januara 2026. u predmetu Wunner (C-77/24) donio prekretničku presudu, u postupku koji je naša advokatska kancelarija vodila za oštećenog igrača. Advokat dr. Oliver Peschel je presudu zajedno s advokatom mag. Bernhardom Iblom naučno obradio u Časopisu za pravo potrošača (Zeitschrift für Verbraucherrecht). Ovaj članak sažima ključne tačke za pogođene osobe.

Advokat Dr. Oliver Peschel
Prazna sudnica jednog evropskog najvišeg suda, snimljena iz posjetiteljske galerije, polukružna drvena sudijska klupa s praznim stolicama, tepih kraljevsko plave boje, dnevna svjetlost kroz visoke prozore

Problem: društvo koje upravlja casinom često je nedostižno

Polazna situacija je razjašnjena prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Austrije (Oberster Gerichtshof, OGH). Ko izgubi u online casinu bez austrijske koncesije, sklopio je ništav ugovor o igri i može tražiti povrat gubitaka. Problem često nije u samom pravu na zahtjev, već u njegovom sprovođenju.

Društva koja upravljaju casinom uglavnom imaju sjedište na Malti i svim sredstvima izbjegavaju vraćanje novca. U predmetu Wunner, malteško društvo je poslano u stečaj. Tome se pridodaje sporni malteški zakon Bill 55, zakonska prepreka protiv priznavanja i izvršenja stranih presuda o igrama na sreću, protiv koje je Evropska komisija već pokrenula postupak zbog povrede ugovora. Igrač na kraju može držati u ruci pravosnažnu presudu, a da nikada ne vidi svoj novac.

Predmet Wunner

Upravo tu počinje ovaj predmet. Oštećeni potrošač nije tužio više nedostižno društvo, već lično direktore insolventnog društva koje je upravljalo casinom. Osnova zahtjeva bila je deliktna odgovornost za štetu: propisi o zaštiti igrača iz austrijskog Zakona o igrama na sreću su zaštitni zakoni, a ko kao direktor sudjeluje u njihovoj povredi, može lično odgovarati prema § 1311 ABGB.

Prvostepeni sud odbacio je tužbu zbog nedostatka međunarodne nadležnosti, Viši zemaljski sud u Beču (Oberlandesgericht Wien, OLG Wien) ukinuo je tu odluku. Vrhovni sud je na kraju postavio EuGH-u dva pitanja o evropskoj Uredbi Rim II, koja uređuje pravo mjerodavno za takve zahtjeve.

Šta je EuGH razjasnio

Direktori mogu lično odgovarati. Direktori su se pozivali na to da je njihova odgovornost pitanje prava društava, koje je izuzeto iz Uredbe Rim II. EuGH se s tim nije složio. Ovaj izuzetak obuhvata samo organizaciona, unutrašnja pitanja jednog društva. Zabrana igara na sreću bez koncesije, međutim, važi prema svima. Odgovornost direktora koja iz toga proizlazi stoga se mora ocjenjivati nezavisno od njihovog imenovanja za organ društva. Time je otvoren put ka ličnoj odgovornosti prema općem pravu naknade štete.

Tuži se prema prebivalištu igrača, prema austrijskom pravu. Za pitanje gdje je šteta nastala, EuGH se oslonio na uobičajeno boravište igrača. Online igra na sreću se prostorno ne može vezati za neko drugo mjesto, a iz razloga predvidljivosti šteta se smatra nastalom u mjestu prebivališta igrača. Sama činjenica da društvo koje upravlja casinom ima sjedište na Malti ne zasniva bližu vezu s malteškim pravom. Za pogođene osobe u Austriji to znači: tuže pred sudom u svojoj blizini, a ocjenjuje se prema austrijskom pravu.

Kako austrijski sudovi to primjenjuju

Vrhovni sud je smjernice EuGH-a već primijenio u odlukama 9 Ob 8/26 f i 5 Ob 8/26 a. Potvrdio je međunarodnu nadležnost i utvrdio da tvrdnja o deliktnim zahtjevima za naknadu štete protiv direktora, zasnovana na austrijskom pravu naknade štete, nije neosnovana. Paralelan tok postupka odnosi se na odgovornost matičnih društava koncerna za ponudu bez koncesije njihovih zavisnih društava.

Šta ostaje otvoreno

Presudom Wunner prevaziđena je prva velika prepreka na putu ka ličnoj odgovornosti direktora. Ipak, neka pitanja tek treba razjasniti na nivou najviših sudova, prije svega u vezi sa zastarjelošću i krivnjom. Kod krivnje važi obrnut teret dokazivanja: direktori se moraju osloboditi odgovornosti, što će s obzirom na jasno pravno stanje vjerovatno biti teško. Ipak, lična odgovornost direktora nije nešto što se postiže samo od sebe. Zahtijeva vlastito činjenično izlaganje i mora se pažljivo ispitati u svakom pojedinačnom slučaju.

Kako se ovaj trag odgovornosti strateški uklapa u zahtjev za povrat, kada se isplati i koja dokazna pitanja pokreće, opširno obrađujemo u članku o ličnoj odgovornosti direktora kod operatera online casina.

Cjelovit članak u Časopisu za pravo potrošača (Zeitschrift für Verbraucherrecht, MANZ)

Opširna pravna analiza presude, sa svim izvorima, uklapanjem u dosadašnju sudsku praksu EuGH-a i pregledom otvorenih pitanja, objavljena je u izdavačkoj kući MANZ Verlag:

Ibl/Peschel, EuGH C-77/24 (Wunner), “Rien ne va plus” für Online-Casino-Geschäftsführer?, VbR 2026/33 (Zeitschrift für Verbraucherrecht, Heft 2/2026, MANZ).

Cjelovit članak možete nabaviti direktno putem MANZ pravne baze podataka: rdb.manz.at/document/rdb.tso.LIvbr20260204

Šta možete učiniti sada

Čak i ako je društvo koje upravlja online casinom insolventno ili nedostižno, mogu postojati druge osobe koje odgovaraju. Tuži se u Austriji, u pravilu prema prebivalištu igrača, prema austrijskom pravu. Da li u Vašem slučaju postoji pravo na zahtjev, provjeravamo besplatno i bez obaveze. Za prvu procjenu dovoljni su pružalac usluga o kojem je riječ i približan ukupan gubitak. Pošaljite nam u tu svrhu upit bez obaveze.