Zašto je izvršenje pravi problem
Ko ostvaruje zahtjev za povrat novca protiv stranog operatera online casina, mora savladati dvije pravne prepreke, ne jednu. Prva je sama tužba. Prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Austrije (Oberster Gerichtshof, OGH) ona je redovno moguća, ukoliko operater nema austrijsku koncesiju i ako je njegova ponuda bila usmjerena na austrijsko tržište. Druga prepreka je izvršenje pravosnažne presude.
U praksi se izvršenje često pokaže kao teži dio. Društva koja upravljaju casinima sjede na Malti, Gibraltaru, Curaçau ili u drugim zemljama koje izdaju licence. Njihova bilansna imovina je često ograničena u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Prenose licence, osnivaju nova zavisna društva i premještaju operativno poslovanje. U prostoru EU je izvršenje putem Uredbe Brisel Ia (EuGVVO) u načelu moguće, u trećim državama je znatno zahtjevnije. Kada se casino opire, igrač može imati presudu u ruci, a da nikada ne vidi svoj novac.
Upravo na tom mjestu lična odgovornost direktora dobija na značaju. Ona igraču pruža dodatni izvor imovine. Dio rizika izvršenja prebacuje na fizička lica koja su dostižna na sjedištu društva ili negdje drugdje. Povećava pritisak na menadžment casina da već tokom postupka pristane na nagodbu.
Što se pravno promijenilo
Rasprava o ličnoj odgovornosti direktora operatera online casina koji nezakonito posluju u Austriji doživjela je u posljednjim godinama nekoliko talasa. Tokom 2026. godine austrijski mediji, između ostalih Der Standard, izvještavali su o aktuelnim dešavanjima u ovoj oblasti.
Argumentacijske linije o ličnoj odgovornosti nisu potpuno nove, ali dobijaju na oštrini kroz noviju sudsku praksu. U austrijskoj teoriji i praksi raspravlja se o više osnova povezivanja.
Deliktna odgovornost zbog povrede zaštitnog propisa. Austrijski zakon o igrama na sreću (Glücksspielgesetz, GSpG) služi, između ostalog, zaštiti igrača. Ko kao direktor društva koje upravlja casinom svjesno i namjerno prihvata nepostojanje austrijske koncesije i i dalje održava ponudu usmjerenu na Austriju, može lično odgovarati po pravilima o povredi zaštitnog propisa. Igrač ima neposredan zahtjev prema fizičkom licu, zasnovan na § 1311 ABGB (Austrijski građanski zakonik).
Odgovornost zbog vođenja poslova suprotno dobrim običajima. Druga linija se oslanja na neskladnost samog vođenja poslova s dobrim običajima. Ko vodi poslovni model koji je ništav (nevažeći) na svom glavnom ciljnom tržištu i sistematski prisvaja gubitke igrača, može počiniti štetu suprotnu dobrim običajima u smislu § 1295 Abs 2 ABGB.
Odugovlačenje s prijavom insolventnosti i zaštita povjerilaca. Kada je vidljivo da društvo koje upravlja casinom više nije u stanju namiriti očekivane zahtjeve za povrat, na scenu stupaju klasična pravila o zaštiti povjerilaca. Direktori koji u toj situaciji i dalje primaju uplate i nude bonus programe izlažu se rizicima odgovornosti koji nadilaze uobičajeno operativno poslovanje.
Evropska dimenzija. Presuda Suda pravde Evropske unije (Europäischer Gerichtshof, EuGH) u predmetu Wunner C-77/24 jača oštećene potrošače, jer se tužba protiv rukovodstva nezakonitih online casina može podnijeti prema pravu i pred sudom one zemlje u kojoj oštećeni igrač ima svoje prebivalište.
Što se praktično mijenja
Za pogođene igrače jačanje lične odgovornosti direktora za sada ne znači pojednostavljenje same tužbe protiv casina. Ona i dalje slijedi praksu OGH-a i redovno je moguća. Odgovornost direktora se strateški nadovezuje.
Proširene mogućnosti tužbe. Tužba se može usmjeriti istovremeno protiv društva koje upravlja casinom i protiv direktora koji lično djeluju. Oba osnova zahtjeva mogu se iznijeti paralelno. To ne povećava vrijednost spora, ali proširuje krug imovine dostupne izvršenju.
Povećan pritisak za nagodbu. Direktori koji su lično uključeni u postupak imaju drugačiji interes za brzu nagodbu nego samo društvo. Lična odgovornost pogađa vlastitu privatnu imovinu, profesionalni ugled i moguće druge direktorske funkcije. To mijenja dinamiku pregovora.
Bolje izglede za izvršenje. Fizička lica rjeđe napuštaju zemlje licence nego društva. Ona imaju prebivališta, račune, nekretnine, u mnogim slučajevima i vozila ili depoe hartija od vrijednosti u državama članicama EU. Izvršenje prema imovini fizičkog lica dobro je razvijeno u pravosudnom prostoru EU. U trećoj državi može biti teže, ali nije isključeno.
Nije automatizam. Odgovornost direktora nije automatska posljedica ništavosti ugovora o igri. Zahtijeva vlastito činjenično izlaganje o subjektivnom elementu, odnosno o saznanju direktora o austrijskoj koncesijskoj situaciji i o odluci da se ponuda ipak i dalje usmjerava na Austriju. Dokazivanje toga je u pojedinačnom slučaju vremenski zahtjevno.
Kada se ovaj trag isplati
Pitanje da li u konkretnom postupku, uz operatera casina, treba tužiti i direktore, jeste strateška odluka. Zavisi od više faktora.
Pretpostavljena situacija izvršenja protiv casina. Kada je društvo koje upravlja casinom očigledno slabe imovinske snage ili kada se sjedište nalazi u zemlji čije je priznanje izvršenja u Austriji otežano, odgovornost direktora po pravilu dobija na značaju.
Dostižnost fizičkih lica. Prema direktorima s prebivalištem u EU, računima u EU i dokazivom imovinom realno je moguće postaviti zahtjev. Direktori u dalekim trećim državama bez vidljive imovine u EU ne smanjuju bitno rizik izvršenja.
Visina tužbenog zahtjeva. Kod niskih do srednjih vrijednosti spora, proširenje na direktore nije uvijek smisleno s procesno-ekonomskog stanovišta. Kod vrlo visokih tužbenih iznosa ili kod zajedničkih inicijativa u kojima se objedinjuje mnogo pojedinačnih slučajeva, ovaj račun se mijenja.
Dinamika pregovora. Kada suprotna strana signalizira da će se nagodba odvijati samo preko društva, a ne na ličnom nivou, uključivanje direktora u podnesak može povećati spremnost na pregovore.
Često postavljana pitanja
Može li igrač postaviti zahtjev prema direktoru i bez prethodne tužbe protiv društva? U načelu da. Osnovi zahtjeva su međusobno nezavisni. U praksi se preporučuje paralelno postavljanje zahtjeva ili postavljanje zahtjeva prema fizičkom licu kada društvo nije dostižno.
Koji su dokazi tipični za odgovornost direktora? Izvodi iz trgovačkog registra, opći uslovi poslovanja (AGB), reklamni materijali s vezom prema Austriji, licencni spisi i, po potrebi, interna dokumentacija o usklađenosti koju treba pribaviti tokom postupka. Izvođenje dokaza je po pravilu zahtjevnije nego kod čiste tužbe protiv casina.
Da li odgovornost direktora zastarijeva drugačije nego zahtjev prema društvu? Da, ovdje treba jasno razlikovati. Zahtjev za povrat prema samom društvu koje upravlja casinom, zasnovan na neosnovanom bogaćenju, podliježe roku zastarjelosti od 30 godina prema § 1478 ABGB. Ovdje razmatrana deliktna odgovornost direktora predstavlja zahtjev za naknadu štete i prema § 1489 ABGB podliježe kraćem roku od tri godine od saznanja o šteti i štetniku. Zastarjelost treba pažljivo provjeriti u svakom pojedinačnom slučaju, jer saznanje o konkretnom direktoru po pravilu nastupa kasnije nego saznanje o šteti prouzrokovanoj od strane casina.
Da li zemlja licence direktora igra ulogu? Za osnov zahtjeva u Austriji u načelu ne. Za izvršenje itekako da. Prema direktorima s prebivalištem u EU realnije je postupiti nego prema direktorima s prebivalištem u dalekim trećim državama.