Pregled slučaja
Dana 11. augusta 2022. više austrijskih medija je istovremeno izvijestilo o presudi jednog bečkog zemaljskog suda. Jedan austrijski igrač, koji je tokom više godina na platformi Pokerstars uplaćivao novac i gubio ga, tužio je malteškog operatera radi povrata gubitaka od kockanja. Postupak je vodila moja advokatska kancelarija. Sud je igraču dosudio oko 1,6 miliona eura.
O slučaju su, između ostalog, izvijestili Der Standard, Vienna.at, Tiroler Tageszeitung i Salzburg24. Naslovi su bili sažeti i činjenični. Zajednička poruka glasila je: operater nije posjedovao austrijsku koncesiju (Konzession) za igre na sreću, ugovori sa igračem bili su ništavi (nevažeći), a uplaćeni ulozi trebalo je vratiti.
Zašto je presuda relevantna i izvan pojedinačnog slučaja
Pravna argumentacija bečkog suda slijedi liniju koju je Vrhovni sud Austrije (Oberster Gerichtshof, OGH) zacrtao u više odluka i sistematski nastavlja u odluci OGH 6 Ob 31/24p. Presuda u slučaju Pokerstars u tom smislu nije početak nove faze sudske prakse. Ona predstavlja istaknutu primjenu postojeće linije na činjeničnu situaciju koja je posebno odjeknula u javnosti.
Ipak, tri razloga čine ovaj slučaj relevantnim za druge igrače.
Visina iznosa. Sa oko 1,6 miliona eura, dosuđeni iznos bio je toliko visok da je privukao pažnju javnosti. Gubici od kockanja ovakve visine nisu masovna pojava, ali se javljaju u oblasti online casina. Presuda pokazuje da se i vrlo visoki iznosi tužbe mogu ostvariti pred austrijskim sudovima, ukoliko pravni temelji drže.
Strategija odbrane operatera. Casino je isprva odbio isplatu pozivajući se na svoju maltešku licencu i na izbor malteškog prava predviđen u općim uslovima poslovanja. Sud je to zanemario i oslonio se na austrijsko potrošačko pravo. Ova konstelacija ponavlja se u mnogim drugim postupcima protiv casina.
Pitanje izvršenja. Operater se usprotivio izvršenju presude. Ovakva reakcija nije neuobičajena u segmentu online casina. Izvršnost austrijske presude u prostoru EU, posebno na Malti, u načelu je data u okviru postupka predviđenog Uredbom EU o sudskoj nadležnosti i priznavanju odluka (EuGVVO). Provođenje se u pojedinačnom slučaju ostvaruje sredstvima predviđenim u toj državi.
Vrijedi li ova presuda i za moj slučaj?
Ovo pitanje razumljivo postavlja svaki igrač koji je pretrpio slične gubitke. Paušalan odgovor nije moguć. Svaki slučaj je individualan. Ipak, ključne tačke provjere iste su u većini postupaka protiv casina.
Status operatera. Ima li operater austrijsku koncesiju prema Austrijskom zakonu o igrama na sreću (Glücksspielgesetz, GSpG)? Kod velikih inostranih platformi odgovor je gotovo uvijek ne. To je neophodan preduslov za liniju argumentacije iz presude u slučaju Pokerstars.
Usmjerenost na austrijsko tržište. Da li je operater svoje usluge ciljano nudio u Austriji, na primjer kroz njemački jezik korisničkog interfejsa, austrijske načine plaćanja, oglašavanje u austrijskim medijima? Ova usmjerenost temelji nadležnost austrijskog suda za potrošače i primjenu austrijskog potrošačkog prava.
Dokumentacija gubitaka. Postoje li izvodi sa casino računa, bankovni izvodi ili obračuni kreditne kartice iz kojih se mogu pratiti ulozi i isplate tokom cijelog perioda? Bez takve dokumentacije tužba postaje teška. Sa potpunom dokumentacijom ona je po pravilu izvodljiva.
Zastarjelost. Da li je početak aktivnosti kockanja još uvijek unutar iskoristivog roka zastarjelosti? Zahtjevi za povrat protiv online casina bez austrijske koncesije predstavljaju zahtjeve po pravilima o neosnovanom bogaćenju i podliježu općem roku zastarjelosti od 30 godina prema § 1478 ABGB (Austrijski građanski zakonik). Gubici iz posljednjih 30 godina su stoga u načelu utuživi.
Ekonomska dostupnost. Ima li operater unutar EU imovinu koja je dostupna za izvršenje? Kod velikih učesnika na tržištu to je po pravilu slučaj. Kod manjih platformi ili čistih kripto casina to može biti teže i trebalo bi to provjeriti prije podnošenja tužbe.