Zašto se uopšte provodi reforma
Polazni nalaz je neosporan. Prema Epidemiološkom izvještaju o ovisnostima 2025 koji objavljuje Gesundheit Österreich GmbH, oko četiri posto stanovništva Austrije pokazuje problematično ili barem blago patološko ponašanje pri igranju, što je otprilike 300.000 ljudi. Četvrtina njih teško je pogođena.
Dosadašnji sistem bio je strog, ali te ljude nije dosegao. Ko je htio igrati, na internetu je u svakom trenutku nalazio ponudu, samo onu bez austrijske koncesije (Konzession), koja se vodi iz Malte, Curaçaoa, Belizea ili Kostarike. Ti pružaoci ne poštuju nijedan austrijski propis o zaštiti igrača i za organe su praktično nedostupni. Zabrana koja ne dopire do tržišta ne štiti nikoga.
Što nacrt radi ispravno
Nacrt na više mjesta postavlja smislene korake. Uspostavlja nezavisno tijelo za igre na sreću i zaštitu igrača, koje treba naučno pratiti i posmatrati tržište, a finansira se doprinosom učesnika na tržištu. Obavezuje pružaoce na elektronsko povezivanje sa Saveznim računarskim centrom, uz polaganje izvornog koda, čime nadzorni organ prvi put dobija stvarna tehnička prava pristupa i provjere. Predviđa i obavezujuće limite gubitka, stepenovane prema starosti, koji bi se shodno trebali primjenjivati i na online ponudu.
Najvažniji korak je ipak drugi. Još je nacrt iz januara 2026. htio zadržati monopol na online igre na sreću. Neposredno prije zaključenja redakcije stručnog članka došlo je do zaokreta: aktuelna verzija predviđa neograničen broj online koncesija. To je tačka na kojoj reforma može ispuniti svoju svrhu. Crno tržište ne nestaje time što se zabrani, nego time što postoji legalna ponuda do koje nadzor stvarno dopire. Pružaoci s koncesijom vezani su za kontrolu novog nadzornog tijela, za sisteme ograničenja gubitka i samoograničenja te za nadzor prometa podataka. Ko tamo igra, vidljiv je i stoga ga je moguće zaštititi. Tu je i fiskalna strana: prema istraživanju Branchenradara navedenom u članku, otvoreni sistem koncesija omogućio bi stopu kanalisanja do 85,5 posto i poreske prihode do 1,88 milijardi eura, dakle gotovo dvostruko više nego danas.
Prva zamjerka: cooling-off rok
Na jednom mjestu nacrt radi protiv vlastitog cilja. Pružaoci koji su dosad nudili usluge bez koncesije trebali bi svoju ponudu obustaviti 1. januara 2027., a koncesiju mogu dobiti tek od 1. oktobra 2027. Između gašenja i koncesije tako stoji devet mjeseci.
U tih devet mjeseci potražnja ne nestaje. Ona odlazi tamo gdje se i dalje nudi, dakle u onaj dio crnog tržišta koji za reformu ionako ne mari. Upravo kanalisanje na kojem počiva cijeli model prekida se u prelaznoj fazi. Smislen bi bio neprekinut prelazak u sistem koncesija, a ne rupa.
Druga zamjerka: sportsko klađenje ostaje u nadležnosti pokrajina
U Austriji se sportsko klađenje tradicionalno ne smatra igrom na sreću, nego igrom vještine. To je u evropskom poređenju poseban put; u praktično svim drugim državama EU sportsko klađenje spada u igre na sreću. Posljedica takvog svrstavanja je pitanje nadležnosti: pošto savezni zakonodavac svoju nadležnost nikada nije iskoristio, klađenje uređuje svaka od devet pokrajina zasebno.
Za internet to više ne odgovara. Pokrajinski zakoni o klađenju u suštini se primjenjuju tamo gdje u toj pokrajini postoji uplatno mjesto, kladionički terminal ili server (o tome primjerice OGH 27.1.2023., 1 Ob 176/22x). Online kladionica bez fizičke tačke vezivanja u Austriji kreće se time u sivoj zoni ili u potpunosti izmiče nadzoru. Stručni članak zato traži saveznu regulativu za online sportsko klađenje s vlastitim otvorenim sistemom koncesija, jasno odvojenim od onog za online casino igre.
Treća zamjerka: opklade koje niko ne uređuje
Ostaje praznina koju nacrt uopšte ne spominje. Na međunarodnim tržištima predviđanja poput Polymarketa ili Kalshija odavno se kladi na izborne ishode, ekonomske podatke i događaje iz popularne kulture. Te platforme smještene su između finansijskog proizvoda i klasične opklade i zbog toga propadaju kroz svaku mrežu postojećeg nadzora. Njihov potencijal za stvaranje ovisnosti je znatan, posebno zato što mnogo toga ide preko kriptovaluta na decentralizovanim platformama. Sistem koncesija koji pretenduje da obuhvati tržište mora i za takve opklade definisati jasne granice i poreske tačke vezivanja.
Što to znači za oštećene igrače
Reforma ne mijenja ništa u pogledu Vašeg zahtjeva. Ona djeluje za budućnost. Za gubitke koje ste pretrpjeli kod pružaoca bez austrijske koncesije i dalje vrijedi pravno stanje u vrijeme igranja: ugovor o igri je ništav (nevažeći), ulozi su plaćeni bez valjanog pravnog osnova i njihov povrat se može tražiti, umanjen za isplaćene dobitke. Budući sistem koncesija ne legalizuje prošlost.
Jedna tačka reforme ipak je od neposrednog interesa za oštećene: pružalac koji je dosad nudio usluge nezakonito, a ubuduće želi koncesiju, mora prethodno ispuniti pravosnažne presude iz tužbi igrača i naknadno platiti neplaćene dažbine. Što to konkretno znači, detaljno smo obradili u tekstu Ko želi online koncesiju, mora prvo isplatiti igrače.
O stanju postupka: rok za javnu raspravu je istekao, ali reforma još nije usvojena. Do usvajanja u parlamentu izmjene su moguće.
Cjelovit članak u časopisu ecolex (MANZ)
Detaljna analiza sa svim izvorima, ustavnopravnim svrstavanjem nadležnosti za sportsko klađenje i cjelovitim prijedlozima reforme objavljena je kod izdavača MANZ:
Peschel, Die geplante Glücksspielreform: ein notwendiger Impuls mit ordnungspolitischem Reformstau. Plädoyer für ein offenes Lizenzsystem und die bundesweite Regulierung von Online-Sportwetten, ecolex 2026/262, 489 (broj 7, august 2026.).
Cjelovit članak možete preuzeti putem MANZ pravne baze podataka: rdb.manz.at/document/rdb.tso.LIecolex20260705
Što sada možete učiniti
Možete li tražiti povrat svojih gubitaka ne zavisi od reforme, nego od toga je li pružalac u vrijeme Vašeg igranja imao austrijsku koncesiju. To provjeravamo besplatno i bez obaveze. Za prvu procjenu dovoljni su naziv pružaoca i približan ukupni gubitak. Pošaljite nam u tu svrhu neobavezujući upit.